Normal
0
false
false
false
MicrosoftInternetExplorer4
Svako teži za slobodom. Sloboda je primamljiva,
izazovna, daje nam osecaj da smo jedinstveni, neponovljivi, da zivimo punim
zivotom…
Jedna starija žena je pre neko jutro
bila u prodavnici u nasoj zgradi. Njen hrapavi glas se čuo dva metara ispred
radnje. Kada je izašla, znala sam da je to bas ona. Zapalila je cigaretu, ko
zna vec koju od kad je ustala. A bilo je nešto posle sedam sati ujutru. Zašto ova žena uvek deluje tako sigurno u
sebe?Kao da zna šta radi.
Bacila je
cigaretu I udahnula svez jutarnji vazduh. Šta li sada rade njene ćerke?
Starija je u inostranstvu, a mlađu nije dugo čula. Zna da negde živi privatno.
Ulazi u stan i čuje kako svaki njen korak
odjekuje, svaki pokret se glasnije nego inace čuje. A onda joj secanje prodre u
uši, a zatim I u sva čula: “Hoćete li se više udati I otici od mene da budem
sama? Ooooo kada ću vas se osloboditi? Ceo život rintam za vas, hoću li više
biti slobodna?”
Kola su se zaustavila I komšija
je izašao sa opremom za pecanje. Danas je dobro ulovio. Bio je ponosan. Bacio
je pogled na livadu. Mnogo dece se igra. Šta li radi njegov sincic sad? A možda
bi I on sad bio ovde. Stan u kome je živeo sada
je bio različit od nekadašnjeg. Bio je manji i sa manje svetla. Jedina prednost
mu je bila lepa terasa. Ali to je sve cena razvoda. Onda pomisli, pa više me
ona ludača ne pritiska. Konacno sam slobodan, i onako nisam ni hteo da se ženim,
ona me je navukla na dete. Uh, dete? Pomisli i uputi upitni pogled na decu koja
su se i dalje igrala na prolećnom Suncu. Na stolu su stajale ribe šireći oko
sebe neprijatan miris.
Naša komšinica koja stanuje par
spratova iznad je u poslednje vreme pocela da se intenzivnije šminka i oblaci
nekako atraktivnije. Nekada joj to ne stoji, ali moram priznati da mi se ovako
više sviđa. Sija prosto.
Kažu da je upisala post diplomske
studije, mada ja u to ne verujem.
Baš su sinoc kod nje ušle tri žene, prave
hodajuće parfimerije. Pričalo se i smejalo. Onda neizbežni komentari i pohvale
u čast razvoda. Ona se razvela i sada je u centru pažnje. Sada je junakinja
godine. : Ma on je kreten, budala je, treba da se kaje žto te je izgubio… Uh
kako si ti veliku stvar uradila! Sad si slobodna. Svaka ti čast…” Nakon sat vremena te žene su
otišle svaka svojoj kući, svojim muževima I svojoj deci. Naša komšinica je oko
ponoći zalivala cveće na terasi I ni malo nije ličila na junakinju godine.
Naš mlađi komšija koji je dao
uslov za drugu godinu fakulteta se vratio kući jutros rano, u sitne sate ili ti
gluvo doba. Klatio se na vetru I nekako
ušao u ulaz. Na licu mu se videlo zadovoljstvo.
Večeras nisam videla da je izašao. Možda mu je
bilo loše sinoć. Ali, naš komšija je sada kući. Ruka mu je na brojčaniku. Počinje
da okreće isti broj, ali ne sme. Njegovi drugovi su sinoć sa njim proslavili
njegov raskid sa devojkom. Sada je svaki od njih sa svojom devojkom i nema
vremena za njega. Pita se naš komšija da li ga je ona zaista smarala I gušila
njegovu slobodu. Pogleda oko sebe I vidi da sedi u četiri zida. Vraća se telefonu
I pokušava da okrene poznati broj.
Ona dva brata su opet poranila
jutros. Moraju da rade Mada nije lako na gradilištu biti po ovakvom Suncu… Pre
samo godinu dana su pili u ime slobode. Bežali su iz škole, a onda su odlučili
da je za uvek napuste. Niko nije mogao da ih ubedi u suprotno. Ceo svet… samo
nihov ceo svet. A sada dok idu na posao, ranom zorom vide kako ceo svet spava
tihim i bezbrižnim snom...
Da li neko zna kako izgleda pravi
osobenjak? Tako zovu komšiju iz ulaza do nas. On je zadovoljan sobom. Neki
muškarci mu zavide što se nije ženio. Ima oko četrdeset godina. Izgleda solidno.
Mislim, meni se ne sviđa, ali klinkama od devetnaest možda, ne znam, ali viđam
ga sa njima. Jutros je naš komšija
primetio da ga boli želudac. I ako je sebi obećao da se neće vezivati, ipak ga
je peklo to što se devojka sinoć nije pojavila. Uh, ona ima svoje društvo. Onda
zatvori oči I vidi gomilu mladih kako se smeju i ćaskaju i vidi sve samo ne
sebe… Zašto me ona ne zove u svoje društvo? Onda pomisli da se ne uklapa. A
onda sve više mu ta ideja postaje istinita. Još jedan gutljaj kafe. Pa gde ja
sad pripadam pita se on?
Dečaka od pet godina su pitali šta
je to sloboda? On im je rekao da je sloboda kada se mama i tata vrate sa posla
i kada su pored njega.
“Moji mama i tata su za mene
najveća sloboda, kad su tu, mogu da ih volim kao i oni mene.”
Jutros sam ustala sveža i
nasmejana... Odlučila sam da
budem slobodna od danas. Uz kafu I muziku sa
radija donela sam tu odluku.
Ne treba mi sloboda koja ima
visoku cenu. Prava sloboda nema cenu, ona je sama najveća vrednost
Sloboda koja nas otuđuje i od nas
pravi osobenjake i nesrećnike nije sloboda. To je zabluda o slobodi.
Biti slobodan ne znači biti sam. Zato ja prihvatam
život i svaki izazov u njemu jer sam slobodna.