Kralju Aleksandru I Karađorđeviću
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4
Dobri naš Kralju,
svake godine istoga dana ja stojim pred Tobom i ako nas decenije razdvajaju.
Onoga dana kada si postradao u trenutku ispunjenja Tvoje misije ja ti se klanjam.
Pružam ti ruku, da premostim eone ljudske taštine i zaborava.
Jer, ne samo što si postradao kao čovek, već je i opaka ljudska reč želela da zauvek umanji vrednost tvoje ličnosti i negira sva tvoja dela.
Od onoga dana kada si bio dečak i kada si iznenada morao da napustiš dečiji svet i uđeš u svet odraslih, tvoj je život postao misija.
Sazreo si u brigama odraslih i odrastao u velikog čoveka, velikog Kralja.
I bio si deo naroda u pobedama i u golgoti, i odlučivao onda kada je bilo najteže odlučivati.
Iznad svega verovao si u ljude i tvoja je vera bila tvoja snaga da spojiš nespojivo i da ujediniš različito.
Za uzvrat si dobio breme osude koja i danas bdi nad tobom.
Sklopljenih očiju razmišljam i uviđam da je tvoja misija bila iznad vremena u kome si živeo i ko zna kako bi izgledalo njeno ostvarenje da su okolnosti to dozvolile.
Da su okolnosti ili da se ruka zločinca zaustavila. Jer tako su te olako osudili i odlučili o tvojoj, odnosno o našoj budućnosti da zaustave tvoj život, tvoju misiju i obezvrede tvoja dela...I među svojima nisi bio potpuno shvaćen i kako vreme prolazi mnogi te zaboravljaju, a možda se u nekom od tvojih snova o budućnosti krije
odgovor za ovo vreme, za buduća vremena.
Želim da te se sećam i želim da otkrijem svetu makar jedan mali delić tvoje misije da je približim ljudima i ako to nije lak zadatak. Ove reči na današnji dan upućene tebi delim sa svima, jer ti to zaslužuješ. Sada počivaj u miru i znaj da ću te se uvek sećati.
http://www.youtube.com/watch?feature=endscreen&v=aDjpPfYnhcY&NR=1