Normal
0
false
false
false
MicrosoftInternetExplorer4
Danas sam saznala
da se na radiju 202 ponovo emituje Muzički dragstor petkom. Veoma sam se
obradovala i sada se sećam ove večeri malo tmurne, idealne za takva
razmišljanja.
Šteta što je
danas subota, da sam barem juče saznala. Najdraže mi je što znam da ga vodi ona
ista voditeljka koja je i učinila da ova emisija postane kultna.
Petak, dan kada
se završava radna nedelja, kada predstoji vikend, dani odmora i bezbrižnosti.
Petak je tu prednjačio jer je ispred sebe imao čitava dva dana, dakle, ponedeljak
je bio i suviše daleko da se o njemu iole razmišlja. Volela sam petkom da
zbacim sve nanose od čitave nedelje i da ostanem konačno sama sa sobom i svojim
svetom, da posvetim malo vremena svojim stvarima kako sam ja to zvala tada.
Petkom uveče je bio Dragstor na radiju, petkom me niko nije terao da učim,
petkom sam mogla da sedim duže i da mi niko to ne prebacuje. Moj dan, i samo
mojih par sati.
Tačno u devet
počinjao je Dragstor, poznati glas voditeljke i neizvesnost. Nakon prve tri
pesme instrumental, čitanje pisama...Instrumentali su uvek bili različiti, uvek
retki i uvek predivni. Volela sam ih jednako kao i reči koje sam slušala jer su
pažljivo birani i reči čitane bojili u boje jeseni, leta, praznika, ljubavi,
osmeha, nekih uspomena ili nekih tajni. Čitana su pisma i uvek svako lepše i
interesantnije od prethodnog, a ja sam
se pitala jel moje sledeće i brinula se da li će moj rukopis biti njima u
radiju tako grozan,kao meni što je. Onda me je bilo sramota, a onda sam čula
zvuke naredne tri pesme i tako... Muzika je bila sjajna odabrana ukusom tih
vremena, bilo je domaće i strane muzike, muzike svih žanrova sem narodnjaka
naravno.
Opet se čitaju
pisma, ali mog pisma nema. Ma ko su te devojčice što pišu? Jesu li lepše i
pametnije od mene? Zamišljala sam te
neke devojčice kao mnogo lepše i talentovanije od mene i zavidela im po malo
zamišljajući sebe u nekoj budućnosti. Svako se međutim trudio da napiše što
lepše pismo kako bi ono bilo pročitano. Velika je bila čast da se u Dragstoru
pročita pismo i ispuni muzička želja. Po
nekada se dešavalo da neko pismo zakasni pa umesto u jesen bude pročitano u
proleće, a sve to zato što je pristizao veliki broj pošte. Sad se setih zvuka
otvaranja pisma u programu, Bože koje je to uzbudjenje bilo onda...
Pesme koje su se
puštale sam snimala na kasete i sada bih rado poslušala sve to. Za muziku iz
Dragstora je uvek bila rezervisana jedna nova prazna kaseta.
Voditeljka je
ubacivala po nekad neku anegdoticu sto je procitanim pismima davalo poseban ton. Ja sam tada u svojoj maloj
sobici mastala i mislila na svoje tajne i na sve što sam danima tokom nedelje
potiskivala.
I tako do ponoći.
Džoni gitara i kraj Dragstora do
sledećeg petka.