SNOVI
Snovi bez sna
noć tako hladna i pusta
Moje su misli rasute i haoticne
Sve se menja, pa i ja se menjam
mada, to ne mogu da razumem jos
Telo mi pritiska želja, a želim jedan zagrljaj
Ne želim vise da sanjam nedosanjane snove
da živim u iluzijama, i ako su tako lepe
Ipak, sama sam i znam da za to nema leka sada
Želim da osvojim ljubav i da ona osvoji mene
Ljubav, tako nedostižna i daleka
Opet zatvoriću oči i sanjati
Sanjaću pre nego što zaspim onaj isti lik
Onaj lik i onu želju koju imam i nekome će u misli doći moja poruka.
I negde neko naćiće moj poljubac u vetru i prepoznaće ga
Onda će doći moj dan svetao i prozračan.
Sreća je kažu ono što sami cinimo da bi je imali.
Ja što više činim za nju, tako sam daleko od nje.
Više ne slušam reči izreka i mudrosti
Jer mudrost je za mene preživeti samoću i ostati dobro posle svega.
Nije ovo ni malo pesimistično...
Ipak, negde se nazire novi početak novoga dana
Za taj dan ja živim i trpim svu ovu bol.
Snovi bez sna,
sna koji ne dolazi,
snovi u kojima se nazire pocetak novog dana...
Opet, zatvoricu oci i sanjati,
sanjacu pre nego sto zaspim.
Prestacu da slusam reci i pouke,
izreke i recepte za srecu.
Sreca je u tome da sanjam dok ne zaspim.
Preziveti i ostati dosledan uprkos svemu,
znajuci da noc smenjuje novi dan.
U danu tom svetlosti i razuma,
kada ce snovi postati istina i istina ce biti ocigledna.
Uprkos svim losim glasinama, pobedice ono u sta verujem.
Uprkos predrasudama, istina ce postati ono sto je mnogima iluzija.
Uprkos neverici mnogih,
stvarnost ce uciniti da svaka sumnja nestane.
Ko se bori za svoje snove, taj je pobedio, mada to jos i ne zna.