Ljubav a ne žrtva!
"Ljubav nikad ništa ne zahteva, već samo daje. Ljubav samo pati, nikada se ne kaje i nikada se ne sveti." Mahatma Ghandi
"Oni koji vole očekujući nešto za uzvrat, u stvari samo misle da vole." Paulo Coelho
Ako zaista volim, meni ništa ne pada teško jer snagu koja mi je potrebna dobijam od ljubavi, od Boga.
Zašto onda svi govore o žrtvi? Zašto ljubav poistovećuju sa žrtvovanjem?
Ja to ne razumem, najblaže rečeno, ne shvatam vezu između ljubavi i žrtve...
Još u porodici, od samog detinjstva deci se nameće taj pojam kao nešto što po svaku cenu moraju da prihvate. Jer, majka se žrtvovala da te rodi, ona se žrtvuje da te vaspitava, da ti obezbedi normalan život. Ti jednostavno moraš da budeš zahvalan i srećan jer neko se žrtvovao za tebe i ti ćeš jednom morati da uzvratiš svu tu žrtvu jer si dužan, to je tvoja moralna obaveza. I tako deca, mnoga deca, rastu sa idejom da su nečiji teret, da je neko zbog njih žrtvovao sebe i sa tom decom polako raste osećaj krivice koji kasnije prelazi ili u apatiju, ili u pobunu ili se prenosi na sledeću i sledeću generaciju dece... I svi ti roditelji veruju da vole svoju decu...
U školi, na poslu uvek se neko žrtvuje radi nekoga, u politici, u prijateljstvu, u ljubavnoj vezi... Uvek je neko nečija žrtva, uvek neko daje previše, uvek neko dobija premalo...
Najočiglednije, kada je u pitanju pomoć drugima, ističe se ideja o žrtvi. Neki to nazivaju samilost, milosrđe, i svi smatraju da čine žrtvu, ali u ovom slučaju ona je dobrovoljna. I ako dobrovoljna, ona je ipak žrtva. Na taj način ljudi često iskazuju svoju potrebu da istaknu svoju veliku ulogu u pomoći drugima.
I mada bi sve ovo trebalo reći drugačije, priznati kako ipak bez žrtve nebi bilo dobrote i kako niko nebi napredovao da nije onih koji na svojim leđima nose sav teret ovog sveta i kako bez žrtve nema opstanka ljudskom rodu, sasvim je ispravno pobuniti se protiv takvog sveta.
Ni Bog nije izuzet od ideje žrtve i time je osećaj krivice dobio svoju punoću u životima mnogih i doveo do paklenih muka one koji su želeli da na tu žrtvu daju adekvatan odgovor. Ali, budući da nisu bili jaki, pali su pod osećajem krivice. Neki su jednostavno odbacili Boga jer su spoznali da je nametanje ideje o žrtvi, odnosno nametanje osećaja krivice strano jednom čoveku.
Mnogima danas nije sasvim jasno šta se dešava sa novijim generacijama, zašto su svi okrenuli glavu od nekadašnjih merila vrednosti i zašto pribegavaju bezbrižnom životu koji se po nekada graniči i sa hedonizmom?
Ljudi, a naročito mladi sa revoltom odbacuju lažne vrednosti i prihvataju ono što im se prvo ponudi i učini prihvatljivim. I to je jedan vid pobune u jednom ljudskom biću koje konačno odlučuje da ne bude žrtva već da živi život dostojan čoveka. Oslobođenje je cilj, a kako u tom momentu ne postoji ideja o pravim vrednostima, prihvata se jedino ponuđeno rešenje, a to je često život bez pravila koji po nekada vodi u hedonizam.
I ovog puta jedino moguće rešenje je u bezuslovnoj ljubavi. Ona je jedini odgovor na naše postojanje. Naš život jedino ima smisla u bezuslovnoj ljubavi. Naše postojanje nije bilo kakav slučaj, niko nema pravo, pa čak ni roditelj da nas tereti idejom o žrtvi. I da je to tako i da smo rođeni protiv volje roditelja, ima Neko ko nas je želeo, Neko ko nam je dao život i ako to nije morao. Njegova je ljubav bezuslovna. Voljom Božijom došli smo na ovaj svet i ovaj život je dar Božiji nama. Životu se treba radovati. Ako se ne radujemo tome što postojimo kakav ćemo odnos imati prema našoj sopstvenoj deci, prema njihovoj deci i tako dalje...
Davanje je radost a ne žrtva. Onaj ko daje, daje zato što to želi, vođen ljubavlju on ne traži ništa, njegova jedina radost je radost onoga koji prima. Za mnoge roditelje to je tako stran osećaj, davati detetu i videti ga srećnim i ne tražiti ništa za uzvrat... Jer i to priznanje koje većina traži, potvrdu u drugima u svojoj deci nije bezuslovna ljubav.
Ako činimo dobra dela, onda ih ne činimo da bi nam neko odao priznanje, nego da bi videli da ta dela rezultiraju na dobro, da je to još jedan korak u borbi za jedan bolji svet.
Ljubav a ne ideja o žrtvi nas čini hrabrima i odvažnima za dela koja nemaju cenu.
Bezuslovna ljubav nije samo uzrok našeg postojanja već i Božijeg prisustva u svetu. Jer, On nije morao da postane čovek on je to upravo učinio i postradao i na kraju vaskrsao. I to nije žrtva, to je ljubav.
Imajući u vidu prisustvo bezuslovne ljubavi, mi imamo pravo da se usprotivimo ideji o žrtvi. Odakle pravo roditelju da sebe naziva žrtvom? Odakle mu pravo da detetu nameće breme osećaja krivice? Zločin je dati nekom život i posle mu oduzeti radost življenja. Zločin je biti nezahvalan pred tako divnim darom Božijim, pred detetom. I umesto da roditelj zahvali Bogu na Njegovom daru, on još sebe naziva žrtvom i traži pravdu, traži da mu se to sve vrati. Sve to čini roditelj detetu koje nije tražilo da se rodi i time je zločin još veći.
Bolje je nikada ne pomagati ljudima nego pomoći i reći da je to bila žrtva. Na taj način nekome ko je nesrećan uvećavamo nesreću i činimo ga još bespomoćnijim i stavljamo ga u položaj večitog krivca jer on ne može ničim da uzvrati osim velike zahvalnosti.
Potrebno je oživeti ljubav u nama, zaboraviti na sebe i živeti za druge, jer naša je sreća sreća drugih. Tu mesta nema za žrtvu. Ljubav koja nas pokreće je inaš krajnji cilj.
Došli smo na ovaj svet iz ljubavi, ljubavlju Božijom stvoreni smo i ljubav treba da bude jedino čemu težimo. U tome se nikada nećemo prevariti. Ljubav je jedini izvor sreće, ona je smisao našeg života, ona nam daje sigurnost kakvu nigde nećemo naći. Sva naša dela, sve što odlučimo, što pomislimo bez ljubavi pretvara se u pakao. Jer pakao je odsustvo ljubavi. Ljubav nas oslobađa od svakog ropstva u koje upadamo nekad i protiv svoje krivice. U potrazi za boljim svetom, najbolje je otkriti ljubav. Tako će žrtvovanje za nekoga ustupiti mesto radosti davanja, osećaj krivice će ustupiti mesto radosti što postojimo, razočaranje će ustupiti mesto optimizmu, očajanje zbog života, saznanju da će neko biti srećan i da je u stvari naša sreća sreća drugih, a ne zadovoljenje priznanjem da smo žrtve jer ljubav to je davanje bez računice i interesa.